Čini se da je teško osporiti činjenicu da su dvije najznačajnije tekovine naše civilizacije grad i knjiga. Ta dva pojma, ta dva fenomena se u biti, bez obzira što se stalno transformišu, u biti se nisu mnogo mijenjali od postanka do danas. Činjenica je takođe da je u određenom smislu knjiga možda i najsavršeniji medij, bar je istorijski potvrđena kao takav, ali istovremeno to ne sprječava da stalno slušamo priče o krizi knjige. Međutim, vjerujem da će se, koliko god se mijenjala književnost, koliko se god mijenjalo naše mišljenje o nekim stvarima, da će zapravo knjiga uvijek ostati ono što jeste – neka vrsta tvrđave smisla, koju je zapravo teško pomjeriti iz središta naše civilizacije, koliko god izgledalo ponekad da i nije tako. A s druge strane, najljepša činjenica o čitanju je možda ona lijepa formulacija da čovjek koji ništa ne čita proživi jedan život, a čovjek koji čita proživi stotine i hiljade života, i mislim da iz te činjenice treba na neki način ući u priču o čitanju kao takvom.